10 godina je prošlo otkad je zagrebački kantautor Ognjen Bašić ČudNoReĐe sa svojim pjesmama prvi put stao na pozornicu. Od tada do danas, solo ili s bendom, ponovio je taj postupak blizu 250 puta, što ga stavlja na listu rekordera domaćeg kantautorstva po broju nastupa održanih ovog desetljeća. Uspio je snimiti i tri albuma te dva spota.

Nije ni popularan, ni legendaran, ni kultni. Opisivali su ga kao ekscentričnog, osebujnog, govorili da je najpoznatiji nepoznati čovjek u gradu. Sve ga to može površno ocrtati, ali nema te popularne PR etikete koji bi kao salivena pristajala njegovom liku.

Muzika Čudnoređa je čudan, ali začudo funkcionalan spoj rocka, šansone, punka, folka, popa, rapa i još stilova. Njega nijedna podkultura ne odbacuje, ali previše je stilski heterogen da bi ga ijedna uzela pod svoje. Ne uklapa se u žanrovske trendove domaće scene i dominantne pop-kulturne okvire, čak ni kada nekom pjesmom s njima koketira. Ne želi muzikom podilaziti masovnom ukusu, ali misli da je sebično raditi pjesme s namjerom da se svide samo njemu. Navodno je prežestok za solo nastup, a premekan za svirku s bendom, ali ipak se okušao u obje varijante. U njegovim pjesmama svaki humor može biti ozbiljan, svaka radost tuga, svaki art kič, svaka inovacija krađa.